"Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." Luqman 28

"Nema nikoga vrijednoga obožavanja izuzev Allaha"

12.04.2015.

Dva temelja

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: "Čitava vjera je objedinjena na dva temelja: da se obožava samo Allah i da Ga obožavamo samo onim što je propisao. Ne obožavamo Ga putem novotarija. Tako Uzvišeni kaže: "Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (Prijevod znacenja sure El-Kehf, 110) Ovo predstavlja realizaciju dva šehadeta – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Prvim šehadetom svjedočimo da ne obožavamo nikog drugog osim Njega, a drugim da je Muhammed Njegov poslanik koji dostavlja, a mi smo dužni da potvrdimo njegove obavijesti i da mu se pokoravamo. On nam je pojasnio kako ćemo obožavati Allaha, a zabranio nam je uvedene stvari i obavijestio nas da su one zabluda. Uzvišeni kaže: "Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati." (Prijevod znacenja sure El-Bekare, 112)" (Šejhul-islam Ibn Tejmijje, El-Ubudijje, 170- 171 ) Šejhul-islam Ibn Tejmijje, također, kaže: "Postupci robova u vidu govora i djela su dvovrsni: obredoslovlja putem kojih njihova vjera biva ispravna, te običaji za kojima su u potrebi. Iščitavanjem temelja Šerijata znamo da su ibadeti koje je Allah propisao i koje voli isključivo potvrđeni Šerijatom, dok su običaji ono na što su ljudi navikli na ovom svijetu i za čime su u potrebi. U osnovi u običajima nema zabrane osim onoga što je zabranio Allah Uzvišeni. Stoga, naredba i zabrana predstavljaju Allahov zakon, a ibadet neminovno mora biti naređen. Kako se može reći i osuditi da je zabranjeno ono za što nema potvrde da je naređeno? Zato su imam Ahmed i drugi pravnici, sljedbenici hadisa, govorili: Osnova u ibadetima je zadržavanje na dokazima, pa se u njima neće propisati osim ono što je Allah propisao, a u suprotnom potpadamo pod značenje riječi Uzvišenog: "Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?" (Prijevod znacenja sure Eš-Šura, 21)" (Šejhul-islam Ibn Tejmijje, El-Kavaidun-nuranijje, 78-79) Vrsni učenjak lbnul-Kajjim kaže: " Vjera je samo ono što je Allah propisao. U osnovi svaki ibadet je neispravan sve dok se ne ispostavi dokaz o naredbi, dok su u osnovi ugovori i ophođenja ljudi (uqud we mua'melat) ispravni sve dok se ne pojavi dokaz za zabranu i neispravnost. Razlika između ovoga dvoga je da se Allah Uzvišeni obožava samo putem onoga što je propisao jezikom svojih poslanika. Ibadet je Njegovo pravo kod Njegovih robova, a Njegovo pravo je najpreče da se izvrši. On je s time zadovoljan i propisao ga je. Ugovori, uslovi i transakcije ljudi se u osnovi tolerišu sve dok ne postoji zabrana. Zato je Allah Uzvišeni mnogobošcima uputio kritike zbog suprotstavljanja ovim temeljima: zabrana onoga što On nije zabranio i približavanje Njemu onim što nije propisao." ( Ibnul Kajjim, I'alamul-muvekki'in, 1/344)

05.04.2015.

Jedna od najvećih obaveza

Jedna od najvećih obaveza kojom je Uzvišeni Allah obavezao čoveka jeste namaz, koji nije propisan na Zemlji kao sve ostale naredbe u islamu, već je objavljen iznad sedam nebesa u noći Miradža. Stvar koja ukazuje na veliku vrijednost ovog ibadeta kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Takodjer, prva stvar za koju će čovek na Sudnjem danu odgovarati jeste namaz, ako namaz nije ispravan neće mu ni ostala djela biti ispravna, kao što je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, rekao u hadisu kojeg prenosi Enes radijellahu anhu, a kojeg je ocenio šejh Albani rahimehullah: "Prva stvar o kojoj će rob biti pitan na Sudnjem danu jeste namaz. Ako mu namaz bude ispravan, onda će mu sva dela biti ispravna. A ako mu namaz ne bude ispravan, sva njegova dela će propasti." (Prenosi Taberani) Rekao je El-Munavi u knjizi "El-Fejdul Kadir": "Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve seleme, "Ako je namaz ispravan" znače: ako je redovno klanjao i ispravno sa svim ruknovima i šartovima upotpunjavao namaz, i ako mu namaz bude primljen kod Allaha, onda će mu sva dijela biti ispravna tj. biće mu olakšano kod ostalih dijela." (El-Fejdh El-Kadir 3/113.) Iz ovoga zaključujemo da se čovjek mora brinuti o svom namazu ako želi spas na Sudnjem danu. Mora se brinuti o njegovim ruknovima, šartovima i obavezama. Jedan od najvažnjih uslova da bi namaz bio ispravan i primljen kod Allaha, subhanehu ve te'ala, jeste da on bude obavljen u svom vremenu. Uzvišeni je rekao: "...Namaz je propisan vjernicima u odredjenim vremenskim razmacima." (Sura En-Nisa, ajet 103. prijevod znacenja) Ibn Mesud u komentaru ovog ajeta je rekao: "Namaz ima odredjeno vrijeme kao i hadž." Učenjaci su složni da namaz koji se obavi prije vremena nije ispravan. Rekao je Ibn Hazm rahimehullah: "Uzvišeni Allah je za svaki farz namaz odredio vrijeme njegovog početka i kraja. Namaz nastupa u odredjeno vrijeme i završava se u odredjeno vrijeme. Pa nema razlike izmedju onog koji klanja prije vremena i onog koji klanja poslije (odredjenog) vremena, jer su oboje obavili namaz u pogrešno vrijeme." (El-Muhala 2/10.) Rekao je Ibn Usejmin rahimehullah: "Namaz koji je obavljen prije vremena nije ispravan, u ovome su složni učenjaci. Ako čovek namjerno klanja prije vremena njegov namaz nije ispravan i neće biti sačuvan od grijeha. Ali, ako ga obavi bez namjere onda nema grijeha, ali mora obnoviti svoj farz-namaz jer se to što je klanjao smatra nafilom, zato što je jedan od uslova da bi namaz bio ispravan da se on klanja u svoje pravo vrijeme!" (Šerhul Mumti' 2/96.) Kada je Uzvišeni Allah naredio vjernicima da im namaz bude obaveza, ukazao im je i na vrijeme u kome se namaz klanja. Dakle, dan poslije Miradža, Poslaniku, salallahu alejhi ve seleme, je došao melek Džibril, alejhi selam, da mu ukaže na namaska vremena. Takodjer, Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, je svojim drugovima na jasan način pokazao namaska vremena, na praktičan način, tako da su ova namaska vremena još od vremena Poslanika, salallahu alejhi ve seleme, odredjena u islamu i objašnjena na jasan način. Uzvišeni Allah ne obavezuje čovjeka o teškim stvarima niti o stvarima koje je nemoguće spoznati ili ih praktikovati. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, je rekao: "Poslan sam sa ispravnom i lakom vjerom." (Hadis prenose Ahmed i Taberani, a sahihom ga je ocijenio Albani.) Vjera je laka, naročito kada je riječ o obavezama koje pripadaju svim muslimanima kao što je namaz. Namaz je od opštih obaveza svakog muslimana, tako da njegovo poznavanje i poznavanje njegovih vremena ne smije biti složeno i teško, da bi svaki musliman imao mogućnosti da ih spozna i primijeni bez poteškoća. Nije moguće da Milostivi Gospodar naredi nešto ljudima, a zatim, da ne ukaže šta je ustvari to što im je naredjeno, i da zatim od roba traži polaganje računa za to! Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene..." (Sura El-Bekare, ajet 286. prijevod znacenja)

09.03.2015.

Bogobojaznost

Znaj da svi dani nisu isti... Ponekad si siromašan, ponekad si bogat. Ponekad si počašćen , ponekad si ponižen.Ponekad doživiš radost tvojih prijatelja a ponekad doživiš likovanje tvojih neprijatelja. Sretan je onaj koji se drži jednog principa tokom svega ovoga a to je bogobojaznost (posvećenost). Ako je bogat,  ona će ga ukrasiti.Ako je siromašan, ona će otvoriti vrata strpljivosti njemu.Ako je u stanju lahkoće,  ona će upotpuniti blagodati koje posjeduje.Ako je u stanju nedaće, ona će ga ukrasiti i njemu neće ništa značiti da li ga dani uzvisuju ili ponizuju, da li je obučen ili ne, da li je gladan ili ne, jer sva ova stanje mogu nestati i promjeniti se.Tako je bogobojaznost korijen sigurnosti, čuvar koji nikada ne spava. Ona te uzima za ruku u vremenima haosa i ostaje budna na granicama. Drži se bogobojaznosti tokom svih vremena jer ćeš skučenost vidjeti kao ništa drugo do odmor a bolest kao ništa drugo do olakšanje... Ibn Džewzi...

09.03.2014.

Troje spašavaju čovjeka, a tri stvari vode u propast

"Troje spašavaju čovjeka: bojazan od Allaha u samoći (tajno kada te niko ne vidi) i u javnosti, biti pravednost i u raspoloženju i u srdžbi, i biti umjerenost u siromaštvu i u izobilju (bogatstvu). A tri stvari vode u propast: slijeđenje svojih strasti, odavanje i pokoravanje svojoj škrtosti i biti očaran i zadivljen svojom ličnošću (biti samoljubiv, narcisoidan). " (Prenosi ga Bezzar.)

01.05.2013.

Razlika među ljudima po stepenu vjerovanja u Allahovu jednoću

Vjerovanje u Allahovu jednoću ili tevhid jeste veoma
osjetljiva, čista, bistra i jasna stvar. Svaka sitnica može ga potresti, raniti, ukaljati i ostaviti traga na njemu. Vjerovanje je poput izrazito bijele odjeće na kojoj se primjeti i najmanja nečistoća, ili kao blistavo
čisto ogledalo na kojem i najblaži dodir ostavlja mrlju. Zbog toga vjerovanje u Allahovu jednoću može biti okaljano u jednom trenu, jednom riječju ili jednom prikrivenom strascu. Pa ukoliko se rob prene i pozuri s dobrom koje ce izbrisati bijeg grijeha s vjerovanja – dobro i jeste, u suprotnom trag će se urezati i postati biljeg, a kasnije će ga biti mnogo teže odstraniti.

Od ovih tragova i biljega koji pokadjaju vjerovanje, neki se brzo pojave, ali i brzo i nestaju. Drugi se brzo pojave, ali sporo prolaze. Ima ih koji se rijetko jave ali brzo nestanu. A neki se sporo javljaju, ali sporo i prolaze.

Izvor: Riznica znanja


31.12.2012.

Džordž, Bajram i Nova godina

Džordž je Amerikanac, punašan čovjek, širokih ramena. Prevalio je 50 godina, ali je još uvijek zdrav i jak. Živi u malom gradu sjeverno od Vašingtona. Pored luksuznog i lijepog života u Vašingtonu, Džordž je ipak odabrao svoj mali gradić pored rijeke gdje provodi svoje dane radeći kao trgovac. Džordž preko dana radi a navečer se vraća svojoj familiji, svojoj ženi, kćeri i sinu.

Kada se približio mjesec zul-hidždže Džordž, njegova žena i djeca su počeli pratiti islamske kanale želeći da saznaju početak zul-hidždžeta.

Priželjkivali su da postoji islamska ambasada koju bi mogli nazvati i raspitati se o danu Arefata i Bajrama, jer je stvar i te kako bitna i važna. Ali, oni su raspodijelili zadaću: Džordž prati radio, žena satelitske kanale a djeca internet.


Obradovao se Džordž kada je na radiju čuo obavijest o nastupanju mjeseca zul-hidždžeta. Kada je već saznao kada je Arefat i kada je Bajram, Džordž je zasukao rukave, uzeo imetak kojeg je čuvao duže vrijeme i reče: "Idem da kupim živu ovcu koju ne mogu naći osim na velikoj pijaci na sjeverozapadu grada." Džordž se cjenkao oko cijene osrednje ovce, pa kada je vidio da novac koji nosi sa sobom nije dovoljan, skoknuo je do najbližeg automata i podigao preostali dio sume koji mu je bio potreban.


Džordž želi da svojom rukom zakolje ovcu i ispuni islamske propise pri klanju kurbana. Stavio je ovcu u svoje auto i krenuo nazad. Ovca je počela da bleji što je Džordžovoj kćeri bilo interesantno te je počela da je imitira svojim nježnim i lijepim glasom.

-Oče - poče govoriti djevojčica - kako je lijepo da se za
Kurban-bajram igramo sa djevojčicama, bez muškaraca, da udaramo u def i učimo ilahije. Klanjaću Bajram zajedno s tobom i staviti hidžab. Ah, kako je lijep Kurban-bajram...

Zaklaćemo ovcu, podijeliti je komšijama i posjetićemo naše rođake, našu tetku i njenu djecu. Kamo sreće, oče, kada bi svaki dan u godini bio kao Bajram – govorila je djevojčica svojim cvrkutavim glasom.

Džordž je bacio pogled na ovcu da se još jednom uvjeri kako su njena svojstva u skladu sa šerijtaskim kurbanom: da nije ćorava, niti ćopava. Kada je stigao svojoj kući i izašao iz auta, njegova žena uzviknu: Džordž, Džordž, saznala sam da se kurban treba podijeliti na tri dijela, jednu trećinu trebamo udijeliti siromasima, drugu našim komšijama Dejvidu, Elizabeti i Moniki, a
preostalu trećinu zadržati za sebe kako bi kuhali meso u svetim danima!

Kada je nastupio Bajram Džorž je uzeo nož i izveo ovcu na klanje. Zbunio se Džordž na trenutak ... nije znao gdje je pravac kible. Međutim, brzo je riješio problem jer je pretpostavljao da se Kaba nalazi u Saudiji te se okrenuo u pravcu Saudije i povukao nož. Žena je počela pripremati kurbansko meso raspoređujući ga na tri podjednaka dijela shodno sunnetu! Radila je brzo jer se Džordž već počeo ljutiti i podizati svoj glas: Požurite, danas je nedjelja,
idemo u crkvu!

Džordž nije izostavljao odlazak u crkvu nedjeljom a uzimao je sa sobom i svoju ženu i djecu...

-Čekaj Ahmede! - povikaše prisutni - sada si nas skroz zbunio. Je li Džordž musliman ili šta?

-Ne – reče Ahmed - Džordž, njegova žena i djeca su kršćani,
nevjernici. Ne vjeruju u Allaha Jedinog niti u Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Govore da ima tri boga i ne vjeruju u poslanstvo Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem.

Ljudi počeše podizati svoje glasove negodujući. Čak su i napali Ahmeda rekavši mu:

-Ahmede, nemoj nas lagati! Ko je taj ko će ti povjerovati da Džordž i njegova familija rade ovo što si spomenuo.

-Ovo što si spomenuo – dodade drugi – nije istina, jer kako da vjerujemo da će jedan nevjernik praktikovati islamska obilježja i pratiti radio kako bi saznao kada će biti Bajram i uz to dati svoj imetak kako bi zaklao kurban i raspodijelio ga....

Govornik se počeo pravdati, te reče u čudu:

-O braćo, o ahbabi, zašto mi ne vjerujete?! Zašto ne vjerujete da će ovako nešto uraditi jedan nevjernik?! Zar ovdje nema
Abdur-Rahmana, Hatidže i Aiše koji slave nevjerničke praznike?!

Zašto onda nevjernici ne bi slavili naše praznike? Zašto se
čudite?! Zar nismo vidjeli među nama one koji za sebe govore da su muslimani a koji su kupovali ruže na Dan zaljubljenih, koji su slavili Novu godinu, rođendan, 8. mart, i , i ..... a to su nevjernički praznici?! Zašto da sad negiramo Džordžu njegov postupak a ne negiramo ga našoj djeci, sinovima i kćerima?!

Ako se čudite Džordžovim postupkom, pa ja se čudim postupcima sinova i kćerki muslimana do koje su mjere pali u poniženje i sramotu slijedeći druge.

Evo – nastavi dalje Ahmed - da vam spomenem priču
u koju ćete svi povjerovati i nećete reći da lažem: Ovaj put se
radi o Aiši, muslimanki iz našeg mjesta. Njena majka joj je dala ime majke pravovjernih Aiše, radijellahu anha, žene Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Kada je ova naša Aiša saznala za Dan zaljubljenih, a on je nevjernički praznik rimljana (zapadnjaka), mušrika, kojeg slave svake godine i u njemu poklanjaju ruže... naša Aiša je otišla u cvjećaru i kupila buket skupih crvenih ruža pored toga što je studentica koja nema prihod. Okačila je ružu oko
vrata, obukla crvenu suknju i crvene cipele i okačila crvenu torbu o ramena....

Eto, tako je postupila Aiša, vjerujete li?!

- Da - odgovoriše prisutni pognutih glava – tako su uradile i neke naše kćeri.

Ahmed podignu svoju ruku i reče: Živio sam u Americi više od deset godina, i tako mi Allaha, nisam vidio nijednog nevjernika da slavi naše praznike, niti sam vidio ikoga od njih da se raspituje o njima.
A kada sam se vratio sa Zapada, kad ono muslimani proslavljaju njihove mušričke praznike!

Neki muslimani su zapostavili veliki broj šerijatskih propisa naših praznika. Prošle godine je bilo i onih koji nisu čak ni Bajram klanjali, ali zato znaju kititi jelke za Novu godinu, i ruže za Dan zaljubljenih i 8. mart, da su čak i djeca zavoljela Novu godinu više od Bajrama.

Praznici spadaju u očita obilježja islama i od specifičnosti su ovoga ummeta. A mi pored toga napuštamo taj ibadet (ibadet praznikovanja dva Bajrama) kojim se približavamo Allahu i tonemo u more poniženja i sramote slaveći praznike nevjernika, neprijatelja ove vjere.

Kaže šejhul islam Ibn Tejmije: “Nije dozvoljeno muslimanima da se ni u čemu poistovjećuju sa nevjernicima u onome što je specifično za njih, kao što su njihovi praznici, hrana, odjeća, pa makar se radilo i o načinu kupanja ili potpaljivanja vatre. Nije dozvoljeno
napraviti gozbu, niti pokloniti ili prodati bilo šta čime se oni
potpomažu (u stvarima koje su specifične za njih)... njihov praznik za muslimane treba biti kao bilo koji drugi dan. “

I kaže Ibnul Kajjim: “Što se tiče čestitanja nevjerničkih
obilježja, to je haram po konsenzusu, poput čestitanja njihovih praznika. Ko im kaže: Sretan praznik ili čestita na drugi način, takav ukoliko se spasi kufra, onda je počinio haram, jer je takav postupak poput čestitanja njima na činjenju sedžde krstu. Šta više pomenuti postupak (čestitanje njihovih praznika) je goriod toga da im se čestita na pijenju alkohola, ubijanju ili činjenju zinaluka. Veliki broj onih koji ne uvažavaju svoju vjeru upadaju u ovu stvar ne znajući ružnoću postupka kojeg čini. Onaj ko čestita robu na grijehu, novotariji ili kufru takav se izložio Allahovoj mržnji i srdžbi.”

Sijelomnje zavladao tajac...

-Zar – nastavi dalje Ahmed – zar musliman i muslimanka mogu zaboraviti na riječi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša jedan narod, on je od njih.”

Kaže Ibn Tejmije komentarišući ovaj hadis: “Najmanje što možemo reći za ovaj hadis jeste da ukazuje na zabranu, iako njegova spoljašnjost ukazuje na kufr onoga ko ih oponaša (nevjernike), poput riječi Uzvišenog:

ومن
يتولهم منكم فإنه منهم

A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati.” (Maida, 51)”


Autor: Abdul-Melik Kasim

Sa arapskog: Aziz Billah

Obrada: Put vjernika


27.11.2012.

Znaj, da je islam sunnet i da je sunnet islam

Imam Berbehari, rahimehullah, je rekao:

Hvala Allahu, Uzvišenom, Koji nas je uputio u islam i blagoslovio nas njime, i Koji nas je postavio u najbolji ummet. Molimo Njega
Uzvišenog, da nam da, da se držimo onoga što On voli i sa čime je
On zadovoljan, i da nas sačuva od onoga što On mrzi i od onoga našta je srdit!

I znaj, da je islam sunnet i da je sunnet islam, i nijedno od ovoga
dvoje ne može postojati bez onog drugog!


KOMENTAR
Autor (imam Berbehari), rahimehullah, je rekao:
''I znaj da je islam sunnet i da je sunnet islam'' - Kako je ovo moguće?

Ovo znači da je ispravni islam - sunnet, pa tako, onaj koji ostane
čvrsto na sunnetu i ostvari ga, zasigurno je ostvario islam, a onaj koji odstupi od sunneta i udalji se nalijevo ili nadesno, onda zasigurno nije uspio ispravno da primijeni islam zbog tog odstupanja. Ali, znaj da je to odstupanje podijeljeno na dvije kategorije:


1.Potpuno odstupanje, a to je onda kada osoba uznevjeruje, i takvom se sudi da je izašao iz islama u potpunosti.

2.Djelimično odstupanje, to je onda kada osoba nije uznevjerovala, niti se smatra da je otpala ili napustila islam. Međutim, njegov islam je manjkav ovisno od veličine njegovog odstupanje, tj. da li je to odstupanje veliko ili malo?


Šta je dokaz ovome što smo spomenuli? Dokaz je hadis o dijeljenju ummeta, i to je govor Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we
sellem:

''Jevreji su se podijelili na 71 skupinu, a kršćani su se podijelili na 72 skupine, i moj ummet će se podijeliti na 73 skupine, sve će one u Vatru, osim jedna!. Upitaše (ashabi): 'Ko su oni, o Allahov Poslaniče?' – misleći: koja je to jedna (skupina) i ko su ti ljudi koji će biti sačuvani od Vatre?. - 'On (sallAllahu alejhi we sellem) odgovori:'Oni su na onome na čemu sam ja i moji ashabi!'''

I znaj, da prijetnja Džehennemskom vatrom svim ovim skupinama ne znači da će sve one ostati u njoj vječno. Međutim, oni koji budu oprečni onome sa čime je Poslanik došao i onome na čemu su bili on i njegovi ashabi, onda ako njegova oprečnost uzrokuje riddet
(otpadništvo od islama) i napuštanje islama - onda će takav
prebivati vječno u Vatri. A čija god oprečnost bude djelimiča i
(zbog čega) i dalje ostane unutar kruga islama - onda se takvom
prijeti Džehennemskom vatrom, ali takav se nada onome čemu se
nadaju sljedbenici tewhida, tj. tome da će izaći iz Vatre. I ovo je
zbog onih vjerodostojnih hadisa koji se odnose na šefa'at
(zauzimanje), to da će Allah izvaditi onoga koji preseli na tewhidu
iz Džehennemske vatre, ako bude posjedovao makar gorušicu imana.


Međutim, koliki je vremenski period koliko će ova osoba ostati u
Džehennemskoj vatri? - Allah Uzvišeni najbolje zna koliko će to
biti. Ali ako je zabilježeno da će oni koji budu ušli u Džennet
biti odgođeni od drugih za 40 godina, a neki (odgođeni) za period
od 500 godina, a ovi su oni koji su spašeni od Vatre i koji će
preći preko Sirata (mosta), onda šta mislite za ove koji budu ušli
u Vatru? Ovo bi bilo značenje izjave autora: ''Znaj, da je islam sunnet i da je sunnet islam.' ' Tako smo naučili iz ovoga što je
prethodilo da je ispravni islam - sunnet; i sunnet je - ispravni
islam, i da se nijedno od ovoga dvoje ne može uspostaviti bez onog drugog!

Pripremio: muslim871

Izvor: http://www.stazomislama.com/








30.09.2012.

Nema brige uz Allaha

Uzvišeni Allah kaže u prijevodu značenja:

"A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbit će ga odakle
se i ne nada"
(Et-Talak, 2-3)

Rebi' ibn Husejm je rekao: "Dat će mu izlaz iz svega što ljude pritišće".

"...A onome koji se na Allaha osloni, On mu je dovoljan..." (Prijevod značenja, Et-Talak, 3)

Ebul Alije je rekao: "Naći će mu izlaz iz svake poteškoće."
Ovo se odnosi na sve ovodunjalučke i ahiretske tjeskobe i poteškoće.

A El-Hasan el-Basri je rekao: "Dat će mu izlaz iz onoga što mu
je zabranio".

To jest, On je dovoljan onome ko ima povjerenja u Njega u svim poslovima
i potrebama. On ga štiti od svega što ga zaokuplja.

Riječ el-hasbu u ajetu znači da je Allah dovoljan, da je zaštitnik, kao
što kaže:

"...Dovoljan nam je Allah..." (Prijevod značenja, Et-Tevba, 59)

Kad god čovjek bude imao lijepo mišljenje o Allahu, iskrenu i lijepu nadu u Njega i istinski se osloni na Njega, Allah mu uistinu nikad neće iznevjeriti tu nadu. Uzvišeni Allah nikad ne iznevjeri nadu onoga koji se od Njega nada, niti zanemari djela onoga koji radi. U navedenim ajetima je pouzdanje i lijepo mišljenje označeno kao izlaz iz tjeskobe, kao širina. Uistinu, nakon imana, ništa ne otvara dušu i ne čini čovjeka širokogrudnijim od pouzdanja u Allaha, nade u Njega i lijepog mišljenja o Njemu.

Pripremio: Berbehari

Obrada: Stazom islama





28.04.2012.

Ibn Mesud, radijAllahu anhu, je cuo......

Ibn Mesud, radijAllahu anhu, je čuo nekog čovjeka kako govori: "Propali su oni što ne naređuju dobro i ne zabranjuju zlo!" Ibn Mesud mu reče: "Propali su oni koji srcem ne prepoznaju dobro ili zlo", aludirajući na to da je prepoznavanje dobra i zla srcem vjerska obaveza (farz) svakom muslimanu i niko ne predstavlja izuzetak u vezi s tim pitanjem. Ko to ne bude činio propao je.


08.04.2012.

Kako obaviti namaz u avionu


Stariji postovi

\
<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Hadis

Govor učenjaka
Omer ibn Abdilaziz, rahimehullah, je rekao: "Nije strah od Allaha samo postiti danju i klanjati noću, ili pak usaglasiti između toga; nego je bogobojaznost ostavljanje onoga što je Allah zabranio, a izvršavanje onoga što je naredio. Pa ko nakon ovoga bude počašćen još kakvim dobrom, pa to je onda dobro nad dobrim."


Hasan el-Basri , Allah mu se smilovao, je rekao: "Tražite slast u tri stvari: namazu, spominjanju Allaha (zikru) i učenju Kur'ana, pa ako je nađete dobro je,a ako ne, znajte da su vrata zatvorena!"


Imam Ahmed, rahimehullah, je rekao:
"Čovjeku je potrebnije znanje od hrane i pića, jer hrana i piće mu zatrebaju samo nekoliko puta na dan, a znanje svaki put kada uzdahne i izdahne."

I znaj, da su mudri učenjaci kazali:
"Čovječe, kad govoriš sjeti se Onoga koji sve čuje, kad ti pogled u zabranjeno skrene, sjeti se Onoga koji sve vidi, kada se na nešto odlučis sjeti se Onoga koji sve zna."

Malik b. Enes kaže: "Uvijek kada bude manjkalo znanja raširi se bezosjećajnost i grubost, a kada se smanji znanje o predajama prošire se zablude."

Ibn Omer, radijAllahu anhuma bi znao da kaže: "Nemojte učestiti vaš govor osim ako je to spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, (zikrullah), jer mnoštvo govora bez zikra je otvrdnjavanje srca, a najudaljeniji od Allaha, subhanehu ve te'ala, su oni koji su tvrdog srca."

Od njega se također bilježi: "Čiji govor bude čest, i padovi su mu česti, a čiji padovi budu česti, i grijesi su mu česti, a čiji grijesi budu česti, pa vatra mu je najpreča."




Mudre izreke
Isa, alejhisselam, je rekao: “Onaj ko traži dunjaluk je poput onog ko pije morsku vodu: što je više pije više žedni sve dok ga ne ubije.”

Wehb kaže da je Isa, alejhisselam, rekao: "Kod Allaha, subhanehu we te'ala, je najgori čovjek učenjak, koji svojim znanjem traži imetak."

"O zli učenjaci, dunjaluk ste stavili u glave, a Ahiret pod noge. Riječi su vam lijek, a djela bolest. Vi ste poput drveta oleander - lijepo izgleda, ali se onaj ko ga okusi otruje."


Isa, alejhisselam, je rekao:”Kao što niko od vas ne može napraviti kuću na morskom talasu, neka tako ni ovaj svijet ne smatra boravištem.”


Isa, alejisselam, sin Merjemin, rekao je Jahjau, alejhisselam, sinu Zekerijaa, alejhisselam:
"Kada te neko spomene po nečemu i kaže istinu, zahvali se Allahu. A ako kaže laž, povećaj svoju zahvalu Allahu, subhanehu we te'ala, jer on je uzrok da se tvoja dobra djela uvećaju bez tvoga napora. To znači da se njegova dobra djela pišu u tvoju knjigu."

Qur'an radio

Nasheed - نَاشيد











MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
154083

Powered by Blogger.ba