"Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." Luqman 28

"Nema nikoga vrijednoga obožavanja izuzev Allaha"

12.04.2015.

Dva temelja

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: "Čitava vjera je objedinjena na dva temelja: da se obožava samo Allah i da Ga obožavamo samo onim što je propisao. Ne obožavamo Ga putem novotarija. Tako Uzvišeni kaže: "Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (Prijevod znacenja sure El-Kehf, 110) Ovo predstavlja realizaciju dva šehadeta – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Prvim šehadetom svjedočimo da ne obožavamo nikog drugog osim Njega, a drugim da je Muhammed Njegov poslanik koji dostavlja, a mi smo dužni da potvrdimo njegove obavijesti i da mu se pokoravamo. On nam je pojasnio kako ćemo obožavati Allaha, a zabranio nam je uvedene stvari i obavijestio nas da su one zabluda. Uzvišeni kaže: "Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati." (Prijevod znacenja sure El-Bekare, 112)" (Šejhul-islam Ibn Tejmijje, El-Ubudijje, 170- 171 ) Šejhul-islam Ibn Tejmijje, također, kaže: "Postupci robova u vidu govora i djela su dvovrsni: obredoslovlja putem kojih njihova vjera biva ispravna, te običaji za kojima su u potrebi. Iščitavanjem temelja Šerijata znamo da su ibadeti koje je Allah propisao i koje voli isključivo potvrđeni Šerijatom, dok su običaji ono na što su ljudi navikli na ovom svijetu i za čime su u potrebi. U osnovi u običajima nema zabrane osim onoga što je zabranio Allah Uzvišeni. Stoga, naredba i zabrana predstavljaju Allahov zakon, a ibadet neminovno mora biti naređen. Kako se može reći i osuditi da je zabranjeno ono za što nema potvrde da je naređeno? Zato su imam Ahmed i drugi pravnici, sljedbenici hadisa, govorili: Osnova u ibadetima je zadržavanje na dokazima, pa se u njima neće propisati osim ono što je Allah propisao, a u suprotnom potpadamo pod značenje riječi Uzvišenog: "Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?" (Prijevod znacenja sure Eš-Šura, 21)" (Šejhul-islam Ibn Tejmijje, El-Kavaidun-nuranijje, 78-79) Vrsni učenjak lbnul-Kajjim kaže: " Vjera je samo ono što je Allah propisao. U osnovi svaki ibadet je neispravan sve dok se ne ispostavi dokaz o naredbi, dok su u osnovi ugovori i ophođenja ljudi (uqud we mua'melat) ispravni sve dok se ne pojavi dokaz za zabranu i neispravnost. Razlika između ovoga dvoga je da se Allah Uzvišeni obožava samo putem onoga što je propisao jezikom svojih poslanika. Ibadet je Njegovo pravo kod Njegovih robova, a Njegovo pravo je najpreče da se izvrši. On je s time zadovoljan i propisao ga je. Ugovori, uslovi i transakcije ljudi se u osnovi tolerišu sve dok ne postoji zabrana. Zato je Allah Uzvišeni mnogobošcima uputio kritike zbog suprotstavljanja ovim temeljima: zabrana onoga što On nije zabranio i približavanje Njemu onim što nije propisao." ( Ibnul Kajjim, I'alamul-muvekki'in, 1/344)

05.04.2015.

Jedna od najvećih obaveza

Jedna od najvećih obaveza kojom je Uzvišeni Allah obavezao čoveka jeste namaz, koji nije propisan na Zemlji kao sve ostale naredbe u islamu, već je objavljen iznad sedam nebesa u noći Miradža. Stvar koja ukazuje na veliku vrijednost ovog ibadeta kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Takodjer, prva stvar za koju će čovek na Sudnjem danu odgovarati jeste namaz, ako namaz nije ispravan neće mu ni ostala djela biti ispravna, kao što je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, rekao u hadisu kojeg prenosi Enes radijellahu anhu, a kojeg je ocenio šejh Albani rahimehullah: "Prva stvar o kojoj će rob biti pitan na Sudnjem danu jeste namaz. Ako mu namaz bude ispravan, onda će mu sva dela biti ispravna. A ako mu namaz ne bude ispravan, sva njegova dela će propasti." (Prenosi Taberani) Rekao je El-Munavi u knjizi "El-Fejdul Kadir": "Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve seleme, "Ako je namaz ispravan" znače: ako je redovno klanjao i ispravno sa svim ruknovima i šartovima upotpunjavao namaz, i ako mu namaz bude primljen kod Allaha, onda će mu sva dijela biti ispravna tj. biće mu olakšano kod ostalih dijela." (El-Fejdh El-Kadir 3/113.) Iz ovoga zaključujemo da se čovjek mora brinuti o svom namazu ako želi spas na Sudnjem danu. Mora se brinuti o njegovim ruknovima, šartovima i obavezama. Jedan od najvažnjih uslova da bi namaz bio ispravan i primljen kod Allaha, subhanehu ve te'ala, jeste da on bude obavljen u svom vremenu. Uzvišeni je rekao: "...Namaz je propisan vjernicima u odredjenim vremenskim razmacima." (Sura En-Nisa, ajet 103. prijevod znacenja) Ibn Mesud u komentaru ovog ajeta je rekao: "Namaz ima odredjeno vrijeme kao i hadž." Učenjaci su složni da namaz koji se obavi prije vremena nije ispravan. Rekao je Ibn Hazm rahimehullah: "Uzvišeni Allah je za svaki farz namaz odredio vrijeme njegovog početka i kraja. Namaz nastupa u odredjeno vrijeme i završava se u odredjeno vrijeme. Pa nema razlike izmedju onog koji klanja prije vremena i onog koji klanja poslije (odredjenog) vremena, jer su oboje obavili namaz u pogrešno vrijeme." (El-Muhala 2/10.) Rekao je Ibn Usejmin rahimehullah: "Namaz koji je obavljen prije vremena nije ispravan, u ovome su složni učenjaci. Ako čovek namjerno klanja prije vremena njegov namaz nije ispravan i neće biti sačuvan od grijeha. Ali, ako ga obavi bez namjere onda nema grijeha, ali mora obnoviti svoj farz-namaz jer se to što je klanjao smatra nafilom, zato što je jedan od uslova da bi namaz bio ispravan da se on klanja u svoje pravo vrijeme!" (Šerhul Mumti' 2/96.) Kada je Uzvišeni Allah naredio vjernicima da im namaz bude obaveza, ukazao im je i na vrijeme u kome se namaz klanja. Dakle, dan poslije Miradža, Poslaniku, salallahu alejhi ve seleme, je došao melek Džibril, alejhi selam, da mu ukaže na namaska vremena. Takodjer, Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, je svojim drugovima na jasan način pokazao namaska vremena, na praktičan način, tako da su ova namaska vremena još od vremena Poslanika, salallahu alejhi ve seleme, odredjena u islamu i objašnjena na jasan način. Uzvišeni Allah ne obavezuje čovjeka o teškim stvarima niti o stvarima koje je nemoguće spoznati ili ih praktikovati. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, je rekao: "Poslan sam sa ispravnom i lakom vjerom." (Hadis prenose Ahmed i Taberani, a sahihom ga je ocijenio Albani.) Vjera je laka, naročito kada je riječ o obavezama koje pripadaju svim muslimanima kao što je namaz. Namaz je od opštih obaveza svakog muslimana, tako da njegovo poznavanje i poznavanje njegovih vremena ne smije biti složeno i teško, da bi svaki musliman imao mogućnosti da ih spozna i primijeni bez poteškoća. Nije moguće da Milostivi Gospodar naredi nešto ljudima, a zatim, da ne ukaže šta je ustvari to što im je naredjeno, i da zatim od roba traži polaganje računa za to! Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene..." (Sura El-Bekare, ajet 286. prijevod znacenja)

\
<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Hadis

Govor učenjaka
Omer ibn Abdilaziz, rahimehullah, je rekao: "Nije strah od Allaha samo postiti danju i klanjati noću, ili pak usaglasiti između toga; nego je bogobojaznost ostavljanje onoga što je Allah zabranio, a izvršavanje onoga što je naredio. Pa ko nakon ovoga bude počašćen još kakvim dobrom, pa to je onda dobro nad dobrim."


Hasan el-Basri , Allah mu se smilovao, je rekao: "Tražite slast u tri stvari: namazu, spominjanju Allaha (zikru) i učenju Kur'ana, pa ako je nađete dobro je,a ako ne, znajte da su vrata zatvorena!"


Imam Ahmed, rahimehullah, je rekao:
"Čovjeku je potrebnije znanje od hrane i pića, jer hrana i piće mu zatrebaju samo nekoliko puta na dan, a znanje svaki put kada uzdahne i izdahne."

I znaj, da su mudri učenjaci kazali:
"Čovječe, kad govoriš sjeti se Onoga koji sve čuje, kad ti pogled u zabranjeno skrene, sjeti se Onoga koji sve vidi, kada se na nešto odlučis sjeti se Onoga koji sve zna."

Malik b. Enes kaže: "Uvijek kada bude manjkalo znanja raširi se bezosjećajnost i grubost, a kada se smanji znanje o predajama prošire se zablude."

Ibn Omer, radijAllahu anhuma bi znao da kaže: "Nemojte učestiti vaš govor osim ako je to spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, (zikrullah), jer mnoštvo govora bez zikra je otvrdnjavanje srca, a najudaljeniji od Allaha, subhanehu ve te'ala, su oni koji su tvrdog srca."

Od njega se također bilježi: "Čiji govor bude čest, i padovi su mu česti, a čiji padovi budu česti, i grijesi su mu česti, a čiji grijesi budu česti, pa vatra mu je najpreča."




Mudre izreke
Isa, alejhisselam, je rekao: “Onaj ko traži dunjaluk je poput onog ko pije morsku vodu: što je više pije više žedni sve dok ga ne ubije.”

Wehb kaže da je Isa, alejhisselam, rekao: "Kod Allaha, subhanehu we te'ala, je najgori čovjek učenjak, koji svojim znanjem traži imetak."

"O zli učenjaci, dunjaluk ste stavili u glave, a Ahiret pod noge. Riječi su vam lijek, a djela bolest. Vi ste poput drveta oleander - lijepo izgleda, ali se onaj ko ga okusi otruje."


Isa, alejhisselam, je rekao:”Kao što niko od vas ne može napraviti kuću na morskom talasu, neka tako ni ovaj svijet ne smatra boravištem.”


Isa, alejisselam, sin Merjemin, rekao je Jahjau, alejhisselam, sinu Zekerijaa, alejhisselam:
"Kada te neko spomene po nečemu i kaže istinu, zahvali se Allahu. A ako kaže laž, povećaj svoju zahvalu Allahu, subhanehu we te'ala, jer on je uzrok da se tvoja dobra djela uvećaju bez tvoga napora. To znači da se njegova dobra djela pišu u tvoju knjigu."

Qur'an radio

Nasheed - نَاشيد











MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
164126

Powered by Blogger.ba