beats by dre cheap

Dva temelja

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: "Čitava vjera je objedinjena na dva temelja: da se obožava samo Allah i da Ga obožavamo samo onim što je propisao. Ne obožavamo Ga putem novotarija. Tako Uzvišeni kaže: "Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (Prijevod znacenja sure El-Kehf, 110) Ovo predstavlja realizaciju dva šehadeta – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Prvim šehadetom svjedočimo da ne obožavamo nikog drugog osim Njega, a drugim da je Muhammed Njegov poslanik koji dostavlja, a mi smo dužni da potvrdimo njegove obavijesti i da mu se pokoravamo. On nam je pojasnio kako ćemo obožavati Allaha, a zabranio nam je uvedene stvari i obavijestio nas da su one zabluda. Uzvišeni kaže: "Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati." (Prijevod znacenja sure El-Bekare, 112)" (Šejhul-islam Ibn Tejmijje, El-Ubudijje, 170- 171 ) Šejhul-islam Ibn Tejmijje, također, kaže: "Postupci robova u vidu govora i djela su dvovrsni: obredoslovlja putem kojih njihova vjera biva ispravna, te običaji za kojima su u potrebi. Iščitavanjem temelja Šerijata znamo da su ibadeti koje je Allah propisao i koje voli isključivo potvrđeni Šerijatom, dok su običaji ono na što su ljudi navikli na ovom svijetu i za čime su u potrebi. U osnovi u običajima nema zabrane osim onoga što je zabranio Allah Uzvišeni. Stoga, naredba i zabrana predstavljaju Allahov zakon, a ibadet neminovno mora biti naređen. Kako se može reći i osuditi da je zabranjeno ono za što nema potvrde da je naređeno? Zato su imam Ahmed i drugi pravnici, sljedbenici hadisa, govorili: Osnova u ibadetima je zadržavanje na dokazima, pa se u njima neće propisati osim ono što je Allah propisao, a u suprotnom potpadamo pod značenje riječi Uzvišenog: "Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?" (Prijevod znacenja sure Eš-Šura, 21)" (Šejhul-islam Ibn Tejmijje, El-Kavaidun-nuranijje, 78-79) Vrsni učenjak lbnul-Kajjim kaže: " Vjera je samo ono što je Allah propisao. U osnovi svaki ibadet je neispravan sve dok se ne ispostavi dokaz o naredbi, dok su u osnovi ugovori i ophođenja ljudi (uqud we mua'melat) ispravni sve dok se ne pojavi dokaz za zabranu i neispravnost. Razlika između ovoga dvoga je da se Allah Uzvišeni obožava samo putem onoga što je propisao jezikom svojih poslanika. Ibadet je Njegovo pravo kod Njegovih robova, a Njegovo pravo je najpreče da se izvrši. On je s time zadovoljan i propisao ga je. Ugovori, uslovi i transakcije ljudi se u osnovi tolerišu sve dok ne postoji zabrana. Zato je Allah Uzvišeni mnogobošcima uputio kritike zbog suprotstavljanja ovim temeljima: zabrana onoga što On nije zabranio i približavanje Njemu onim što nije propisao." ( Ibnul Kajjim, I'alamul-muvekki'in, 1/344)

\"Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.\" Luqman 28
http://estaghfirullah.blogger.ba
12/04/2015 22:18